Odjel za harmoniku i pjevanje

Harmonika je aerofoni glazbeni instrument s mijehom koji proizvodi zvuk širenjem i skupljanjem zraka kroz metalne jezičke pritiskom na tipke ili gumbe, a koristi se u narodnoj, zabavnoj, klasičnoj glazbi i folku. Postoje različite vrste, poput klavirske harmonike (s klavijaturom) i harmonike s gumbima – bajana i bandoneona. Za harmoniku danas već postoji opsežna literatura, čijem obogaćenju doprinose i brojne obrade poznatih kompozicija velikih kompozitora.

Pjevanje je jedan od najstarijih načina muziciranja i temelji se na glazbenom izražavanju ljudskim glasom. Može biti solističko ili u različitim manjim skupinama i zborovima, uz pratnju instrumenata ili bez nje. Glas nastaje djelovanjem daha i glasnica, a kvaliteta pjevanja povezana je s pravilnim disanjem, stabilnom podrškom daha i svjesnom kontrolom tijela. Glasovi se razlikuju po visini i boji, pa tako postoje različiti tipovi muških, ženskih i dječjih glasova. U umjetničkom pjevanju posebna se važnost pridaje ljepoti tona, jasnoći riječi i izražajnosti. Tijekom povijesti razvili su se različiti stilovi, među kojima su posebno važni talijanski belkanto i kasniji pristupi koji više ističu ulogu teksta i govorne izražajnosti u glazbi (Sprechgesang).

Pročelnica: Vesna Kovačić, mag. mus.

Njemački

Manda Azinović, prof.

Talijanski

Iva Dubravica, prof.